Skale i ribar-kostur u splitskoj luci

st00

Studeni je u Split donio 37. Splitski salon, a s njime su u javni prostor grada došle i neke umjetničke intervencije. Skale u nebo Gorkog Žuvele na splitskoj rivi, točnije u samoj luci pred rivom, te instalacija Ivana Bure u neposrednoj blizini, pred Matejuškom, neki su od projekata Salona koji su zašli u gradsko tkivo.

Na nedavno održanoj tribini Novi javni spomenici u hrvatskim gradovima iznesena je i kaotična situacija s spomenicima u Splitu pod Kerumovom upravom. Tu smo imali priliku i podsjetiti se kako Split zbog manjka spomenika i s ciljem podizanja kulturne klime, kroz idućih deset godina planira dići 21 spomenik zaslužnim Splićanima.

Skulpture i instalacije trenutno postavljene u gradu zasigurno ne teže tome da postanu gradski spomenici, a niti ne zadovoljavaju tradicionalni kriterij spomenika da slavi spomen na važnu osobu ili događaj, najčešće iz nacionalne povijesti. Međutim, u kontekstu podizanja kulturne klime grada zanimljivo je razmotriti i ove umjetničke radove te vidjeti što oni imaju za reći.

Skulptura Žuvele predstavlja apstraktnu ideju puta prema prosvjetljenju, prema nepoznatom, izraženu kroz ljestve, motiv prisutan u svakodnevnom životu. Umjetnik je pojasnio da je to rad otvoren za interpretaciju, da može imati i osobno i društveno značenje koje se mijenja s promjenama društvene stvarnosti. Žuvelina skulptura u splitskoj luci postaje znak univerzalnog karaktera, svaki građanin u njoj može naći neku osobnu priču, a svaku društvenu stvarnost usmjeruje naprijed. S obzirom da je u Slobodnoj Dalmaciji i jedan lučki kapetan izjavio da skulptura ni brodovima ne smeta, što znači da ona nema prepreke da postane javni spomenik i potakne razvoj kulturne klime. Ipak, njeno uklanjanje predviđa se u drugoj polovici prosinca.

Što se tiče Burine instalacije, ona je nešto drugačijeg tipa. U istoj luci, ovaj umjetnik postavio je jedrilicu klase Optimist pod hrvatskom zastavom i nazivom ZERP, „Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske“. U njoj se nalazi kostur ribara sa kapom „na šahovnicu“ koji lovi kostur ribe. Poruka je jasna: “naš ribar umro je od gladi zbog nebrige naših političara za morsku problematiku”. To ovu umjetničku intervenciju stavlja na drugu stranu od Žuveline univerzalne ideje. Burina instalacija aktivističkog je karaktera i bavi se konkretnim političkim pitanjem. Gotovo da nije niti namijenjena kritičarima, već najširoj publici koja je i izvrsno reagirala na nju. Premda se ni ovaj rad ne dira velikana i velikih događaja bitnih za nacionalnu povijest i on ima potencijala za simboličku ulogu spomenika. Spomenik ribarima i moru, i to ne na spomen istih, već kao podsjetnik da ih u niti jednom trenutku ne smijemo zaboraviti i zanemariti jer su nerazdvojni dio naše nacionalne povijesti i budućnosti. Ipak, kostur ribara odlazi ovih dana na svoju sljedeću postaju. Bura je kostur iz instalacije donirao Umjetničkoj akademiji u Splitu.

I tako dok se s jedne strane u Splitu planiraju spomenici Isusu na Marjanu i Tuđmanu na rivi, splitski umjetnici imaju mnogo više za ponuditi gradu od spomena na povijesne osobe i događaje. Nadamo se da će ovakvi radovi, kao i Lipovčevo Plavo stablo koje je također na privremenom boravku u splitskoj Vukovarskoj ulici, otvoriti nove mogućnosti podizanja kulturne klime javnim gradskim skulpturama.